Uprava doma „LUG“ je po ustaljenoj praksi, da svojim korisnicima obezbeđuje što bogatiji i sadržajniji društveni život, organizovala posetu obližnjoj porodičnoj vinariji umesto redovnog dnevnog tretmana u okviru radne i fizikalne terapije. Kako je prilikom ovog izleta bilo i onih koji su pokretni i u solidnoj kondiciji, shodno svojim godinama, za one koji su to hteli organizovan je odlazak pešice do obližnje vinarije, dok je za one koji nisu mogli da pešače pružen kombi prevoz. U grupi pešaka zajedno sa nama bio je i naš socijalni radnik kao i medicinski tehničar spreman da pruži pomoć ukoliko se za tim ukaže potreba, ulivajući dodatnu sigurnost i poverenje u sopstvene mogućnosti.
Kada smo nas 30-ak gostiju stigli u vinariju ljubazno nas je dočekao domaćin sa svojom porodicom, a najmlađi član porodice mala Natalija, vlasnikova unuka, nam je poželela dobrodošlicu. Najpre smo seli u slavsku salu gde smo počašćeni kafom, sokom i domaćom gibanicom i tom prilikom nas je vlasnik vinarije kratko upoznao sa istorijatom vinskog podruma i načinom proizvodnje, a onda nas je pozvao da obiđemo sam podrum i degustiramo njegove proizvode. Posluženi smo vinom i rakijom koji su uskladišteni u specijalnim buradima ili flaširani i čuvaju se na niskim temperaturama da bi dobili bolji ukus i kvalitet. Nazivi raznih vrsta rakija su krasili burad: šljivovica, vilijamovka (kruška), kajsijevača, dunjevača. Na porodičnom imanju rakija se peče od zrelih plodova šljive, dunje i kajsije koji daju rakiju vrhunskog kvaliteta. Dobri degustatori su odmah procenili da nam je jedna čaša vina ili rakije sasvim dovoljna da zadovoljimo svoju potrebu za degustacijom, a mnogi od nas su kroz šalu prepričavali kako su izgledala neka ranija druženja kada je prilika nalagala da se pijuckaju dobra vina i rakije.
Na posletku smo posedeli u podrumskoj sali gde smo nastavili druženje i posluženje do povratka u dom. Ljubazno smo se pozdravili sa domaćinima i ugovorili neko novo viđenje što je kod obe strane naišlo na odobravanje i šalu. Poseta vinskom podrumu je imala za cilj da nas podseti na tradicionalne običaje i evocira uspomene. U svakome od nas se makar za trenutak probudila nostalgija i sećanja na ona vremena kada smo bili mladi i poletni a naši dedovi nam pričali o porodičnoj tradiciji, a ne retko i o porodičnoj proizvodnji. Po povratku u dom bili smo umorni, ali puni utisaka i zadovoljni što nam ovaj naš dom ili naša nova kuća kako ga mnogi od nas nazivaju pruža mogućnost da se ovako kvalitetno družimo, posećujemo i upoznajemo razne nove sadržaje, ljude i mesta i kroz tu aktivnost razvijamo solidarnost i zajedništvo među nama stanarima doma, čime smo svi posebno zadovoljni.
Jedno veliko hvala upravi doma „LUG“,
Rakočević Savo